Razmišljam o ideji da je dobar dizajn nevidljiv, baš poput dobre tehnike. Putevi su ovdje izazovni. Vozimo kroz nemoguće uske ulice sa izazovnim krivinama zaobilazeći nonšalantne pješake, ali vožnja je tako instinktivna, a performanse Mazde CX-30 tako besprekorne da se moj um oslobađa i luta među oblacima dok vozimo. Kružimo oko jezera kroz tunele dok se nad nama izmjenjuju sunce i hlad. Vile u bojama sladoleda poređane su na elegantnim ulicama u tonovima limuna i pistaća, okružene visokim čempresima i živopisnim ružičastim muškatlama.
Kad se svjetlost promijeni, nakratko stajemo kako bi Sonia skicirala. Oblaci polako prolaze i svake sekunde se sive nijanse neba mijenjaju. Pitam Soniu kako može da radi dovoljno brzo da uhvati prizor. Ona citira jednog od svojih heroja, Marka Rothka, „Slika nije prikaz doživljaja, već sam doživljaj“. Kada je napolju u pejzažnom okruženju, ona hvata fragmente, ali ne pokušava doslovno da prikaže scenu, već prikuplja utiske. Kasnije, kada je opet u svom studiju, interpretiraće te reference kako bi dovršila djelo.